Štovani Gospodine,

Drago mi je da sam primio vaše pismo sa upitom glede Poruke Majstora Theriona.

Sasvim je prirodno to što vam se čini da je, površno gledajući, mala razlika između Novog Zakona i kanona Anarhije; i vi pitate, "Kako bi se Zakon mogao primjeniti u slučaju dva dječaka koji žele jesti istu naranču?" No kako naranču može jesti (najviše) samo jedan dječak, očito je da je jedan od njih u zabludi ako smatra za prijeku potrebu svoje Volje jesti je. Pitanje se rješava na stari dobri način: boreći se za nju. Pri tome mi zahtijevamo da borba bude viteški izvedena s dužnim poštovanjem hrabrosti poraženog. "Kao braća se borite!" Drugim riječima, samo jedna je razlika od našeg sadašnjeg stanja društva; to da su njegovi običaji poboljšani. Postoje mnoge osobe koje su po prirodi robovi koji nemaju odvažnost za borbu, koji se svi pasivno predaju pojedincu dovoljno jakom da ih tlači. Takove osobe ne mogu prihvatiti Zakon. Također, Knjiga Zakona propisuje: "Robovi će služiti." Ali moguće je za nekog tko je slučajno rob dokazati svoje gospodstvo putem borbe protiv tlačitelja, baš kao i sad, no on ima dodatnu priliku u našem sistemu u tome što se njegovo htijenje nadgleda brižnim okom naših nadležnih, i njegova smjelost se nagrađuje prijemom do ranga majstorstva. Također, njemu će se omogućiti fair-play.

Vi možete sada pitati kako je takvo uređenje moguće. Postoji samo jedno rješenje za taj veliki problem. Uvijek je bilo potvrđivano da je idealni oblik vladavine onaj "dobrohotnog despota"; despotizam je propao jedino zato što je nemoguće u praksi osigurati dobru volju i namjere onih koji imaju moć. Pravila viteštva, i Bušido na Istoku, dala su najbolju mogućnost ka razvitku vladara sa tim željenim osobinama. Viteštvo se nije održalo prije svega zato jer je bilo suočeno s novim problemima; danas mi savršeno znamo koji su to problemi bili, i sposobni smo ih riješiti. Uglavnom je shvaćeno od svih obrazovanih ljudi da opća dobrobit zavisi od vrhunskog razvoja pojedinaca, i nevolje Amerike u velikom dijelu leže u činjenici da su ljudi od vlasti često u potpunosti lišeni bilo kakvog općeg obrazovanja. Skrenuo bih Vašu pažnju na činjenicu da su mnogi monaški redovi u Aziji i Europi uspjeli preživjeti sve smjene vlasti, i osigurati ugodan i koristan život svojim članovima. No to je bilo moguće jedino zbog asketskog načina njihovog života. Međutim postojali su i redovi vojničkih monaha poput Hramovnika (Templara ), koji su postajali sve utjecajniji i izvanredno su napredovali. Sjetit ćete se da je Red Hramovnika uništen jedino zbog spletkarskog coup d'etat kralja i pape koji su uvidjeli da je nazadnost, mračnjaštvo i nasilnički osnov njihove djelatnosti ugrožen od vitezova koji nisu oklijevali dodavati mudrost Istoka svom vlastitom bogatom tumačenju Kršćanstva, i koji su predstavljali u to vrijeme pokret prema svjetlu učenja i nauke, koja je donijela plodove posebno u naše vrijeme pregalačkim radom orijentalista od Von-Hammer-Purgstolla i gosp. William Jonesa do prof. Rhys Davidsa i Madame Blavatsky, da ne govorimo o takovim filozofima kao što je Schopenhauer s jedne strane i herojska nastojanja Darwin-a, Huxley-a, Tyndall-a i Spencer-a s druge.

Nisam naklonjen onima koji uzvikuju protiv svojine, kao da je sve što god ljudi žele nužno zlo; prirodni instinkt svakog čovjeka je imati svojinu, i dok čovjek ima ovu ćud, pokušaji rušenja vlasništva su ne samo uzaludni, nego i štetni za zajednicu. Ne postoji povik protiv prava vlasništva tamo gdje njime upravlja mudrost i dobrota. Prosječan čovjek nije nerazuman poput demagoga, koji nastoji biti takav zbog vlastitog sebičnog cilja. Veliki odličnici svih vremena obično su bili sposobni stvoriti sretnu obitelj od svojih podložnika, a zauzvrat su dobivali nepokolebljivu lojalnost i privrženost. Tajna je bila prije svega u tome što su oni sebe smatrali jednako plemenitima u svojoj prirodi kao i u imenu, i smatrali su svojom grdnom sramotom ako bi se neki podanik nepotrebno unesrećio. Skorojeviću koji danas naglo dođe do visoka položaja manjka taj osjećaj; on mora stalno dokazivati svoju nadmoć pokazivanjem svoje sile; a grubost je njegovo jedino oružje. U bilo kojem društvu gdje svaka osoba ima svoje određeno mjesto, mjesto na svoj način posebno poštovano, rađa se uzajamno poštovanje i samo-poštovanje. Svaki čovjek je na svoj vlastiti način kralj, ili najmanje nasljednik nekog kraljevstva. Mi imamo danas mnogo primjera takvih društava, osobito su to sveučilišta i sportska društva. Br. 5 u momčadi Harvarda ne vrti se u središnjici natjecanja i ne prigovara br. 4 za njegov propust; niti bacač i hvatač udarne lopte bejzbola ne psuju jedan drugog zbog njihovih različitih zadataka. Treba zapaziti da je bilo gdje, gdje je potreban grupni, timski rad, od ključne važnosti društvena tolerancija. Običan vojnik odjenut je uniformom kao i njegov časnik, i u svakoj pravilno uvježbanoj vojsci on je naučen svojim vlastitim kanonima časti i samo-poštovanja. Taj osjećaj, više nego sama disciplina ili posjedovanje naoružanja, čini vojnika mnogo moralnijim od čovjeka koji nije tako obučen pravilnom poštivanju sebe i svoje profesije.

Fakultetski obrazovani ljudi koji su prošli kroz neke krizne nevolje ili iskušenja, često su mi pričali da je kičma njihove izdržljivosti bilo "staro udruženje". Mnogo od toga očigledno osjećaju oni koji govore o ponovnom uspostavljanju starih udruženja trgovaca (ceh). No pribojavam se da odstupam od teme.

Tako sam vam izložio glavne točke mojih postavki. Potrebno je da proširimo na cijelo društvo osobiti osjećaj koji prevladava u našim najuspješnijim ustanovama, kao što su uslužne ustanove, univerziteti i sportski klubovi. Raj i pakao su stanja uma (mind); i ako je đavol istinski ponosan, njegov pakao mu malo može naškoditi.

Dakle, želim naglasiti slijedeće: oni koji prihvaćaju Novi Zakon koji ukida u našoj teogoniji ispaćene i beznadežne žrtve sudbine, Zakon Theleme, Zakon Eona Horusa, okrunjenog i osvajajućeg djeteta, koji je sadržan u: Čini Što Ti Volja, oni koji to prihvaćaju (kažem) odmah osjećaju da su kraljevi i kraljice. "Svaki muškarac i svaka žena jest zvijezda", prva je tvrdnja Knjige Zakona. U pamfletu "Zakon Slobode", ta tema je prikazana prilično brižno, te Vas neću uznemiravati daljim citatima. Vi ćete brzopleto reći da nebesko stanje uma koje je tom spoznajom potaknuto teško da bi istrajalo i za gladi i za mraza. Ta misao se pojavila također našem osnivaču, i pokušat ću Vam predstaviti okosnicu njegova plana da otkloni takve nezgode (ili, najmanje, takva iskušenja) od svojih sljedbenika.

Na prvom mjestu on se poslužio određenom organizacijom koja se stavila pod njegovu kontrolu, a to je O.T.O. Taj veličanstveni Red odmah je prihvatio Zakon i to je uzvraćeno nenadanim i velikim procvatom na područjima djelovanja Reda. Zakon je dat našem osnivaču prije dvanaest godina; O.T.O. je došao u njegove ruke osam godina kasnije, u 1912. vulgarnoj godini. Ne smije se smatrati da je naš osnivač besposličario u prijašnjem periodu; on je bio vrlo mlad i nije imao predodžbu o načinu praktičnog širenja suverenosti Zakona, pa je nastavio svoja proučavanja.

Ipak, sa iznenadnim rastom O.T.O.-a od 1912 e.v. na dalje, on je počeo shvaćati način postavljanja Zakona u opću upotrebu, i omogućavanja i muškarcima i ženama da žive u skladu sa iskazima Knjige Zakona, te da ostvaruju svoje volje; nisam rekao da zadovolje svoje prolazne želje, već da čine ono za što su određeni svojom vlastitom višom sudbinom. Jer budući da je ovaj univerzum u ravnoteži, zbroj svih njegovih energija je nula, i svaka sila u tom pogledu je jednaka i nasuprotna rezultanti svih ostalih sila zajedno. Ego je stoga uvijek jednak Ne-Egu, i razaranje jednog atoma helija bilo bi jednako katastrofalno za održanje materije i energije kao i kad bi voljom Boga milijuni sfera bili zbrisani uništenjem. Sasvim sam svjestan da me od ovog mjesta možete lagano navući na tanak led polemikom o Slobodnoj Volji; i mogli bi mi učiniti teškim čak reći da je bolje ispuniti svoju sudbinu svjesno i radosno nego (biti) poput kamena; ali ja sam na oprezu. Vratit ću se svakodnevnoj politici i zdravom razumu.

Pošto je razmišljao o ovoj temi sa čisto praktičnog gledišta, naš osnivač se sjetio onih ustanova koje je poznavao i koje su cvjetale. Sjetio se samostana poput Monsalvat-a, sveučilišta poput Cambridgea, golf klubova poput Hoylake (Malo jezero), društvenih klubova poput Cocoa-Three, kooperativnih društava, a pošto je boravio i u Americi - velikih trustova. U svom umu je svaku od tih (ustanova) povećao na n-ti stupanj, promućkao je poput iskusnog kemičara što je i bio, razmatrao njezine odlike i ograničenja, ukratko, meditirao je intenzivno o svoj stvari i došao do vizije savršene zajednice.

Vidio je sve ljude slobodne, sve ljude imućne, sve ljude poštovane; i posadio je sjeme svoje Utopije podarujući svoju vlastitu kuću O.T.O.-u, organizaciji koja bi pod izvjesnim uvjetima izvela njegov plan. Što je predvidio dogodilo se; on je posjedovao jednu kuću; ustupivši je on je postao vlasnik tisuća kuća. Odrekao se svijeta, i našao ga je pod svojim nogama.

Eliphas Levi, veliki magičar polovine prošlog stoljeća, čija je filozofija omogućila izvanredan porast literature u Francuskoj 50-tih i 60-tih godina putem njegovog učenja o samodovoljnosti Umjetnosti ("Lijep stil je aureola luči", jedna je njegova izreka), proriče o Mesiji u jednom znamenitom odlomku. Bit će vidljivo da se to ispunilo preko našeg osnivača, jer on je kraljevskog roda.

Pošto živim životom pustinjaka u New Hampshireu, kod sebe nemam tu knjigu, no njena je bit da kraljevi i pape ne posjeduju moć izbavljenja svijeta jer su sebe okružili sjajem i dostojanstvom. Oni posjeduju sve što drugi ljudi žele, te su stoga njihovi motivi sumnjivi. Ako bi neka osoba od položaja, kaže Levi, inzistirala da živi jedan tegoban i neudoban život iako može drugačije, tada će mu ljudi vjerovati, i biti će u mogućnosti da izvrši svoje nacrte za opće dobro zajednice. No s porastom njegove moći prirodno je da on mora biti na oprezu kako ne bi popustio u strogosti prema sebi. Učini moć i sjaj nezdružljivim i društveni problem je riješen.

"Tko je taj odrpani starac koji žvaće suhu koricu kruha u onoj kolibi?" "To je predsjednik Republike." Tamo gdje se samo čast može zadobiti kao rezultat (društvene) moći, samo častan čovjek će težiti moći.

Ovo gore je samo jedan krajnji slučaj; danas nitko ne treba ići tako daleko; važno je da predsjednik bude naviknut na kornjačevinu i druge skupocjene đakonije prije nego se počne baviti politikom.

Vi ćete pitati kako bi to funkcioniralo i kako sistem započet od njega djeluje. To je jednostavno. Autoritet i prestiž su u Redu neprikosnoveni, no dok se u nižim stupnjevima povećavaju povlastice, u višim se povećavaju obaveze služenja. Moć u Redu ovisi stoga direktno o spremnosti da se pomogne drugima. U višim stupnjevima se uči i toleranciji; tako da nema čovjeka koji bi mogao biti tek i Inspektor Reda dok ne bude jednako dobro vladao svim vrstama gledišta. Vi možete imati šest žena ili ni jednu; no ako imate šest, vi zahtijevate od njih da ne govore sve u isto vrijeme, a ako nemate ni jednu od vas se zahtijeva da se pred drugima suzdržite od dosadnih hvalospjeva o toj vašoj vlastitoj vrlini. Ta tolerancija se podučava posebnim sistemom instrukcija, a razotkrivanje njegove prirode bilo bi nerazumno kao i suvišno; zamolit ću vas da prihvatite moju riječ da je taj sistem efikasan.

S takvom pripremom lako je vidjeti da su netrpeljivost i snobizam u Redu nemogući; jer opće poštovani članovi viših stupnjeva daju primjer protiv toga. Mogu dodati da su članovi zajedno povezani sudjelovanjem u izvjesnim misterijama koje vode u zajednički (sintetički ) vrhunac u kojem se priopćava jedna tajna, čija priroda je takva da zauvijek umiruje seksualne i religijske razlike, a koje su plodno tlo za izbijanje svađa. Posjedovanje te tajne daje članovima koji su je vrijedni takav siguran autoritet da ih nikada ne mimoilazi savršeno poštovanje koje im pripada.

Tako, Vi vidite da Braća prebivaju zajedno u jedinstvu; i Vi se čudite neće li možda strast za posjedovanjem uzrokovati razdor. Baš obratno, ona je bila izvrstan povod za opći napredak.

U većini slučajeva imovina se rasipa. Čovjek ima šest kuća; tri ostaju prazne. Čovjek ima 20% vlasništva određene kompanije; i istisnut je od (utjecaja) osobe koja ima 51%.

Postoji tisuću opasnosti i nedostataka u posjedovanju zemaljskih vrijednosti koje prorjeđuju kosu onima koji prianjaju uz njih.

U O.T.O.-u sve te nevolje su izbjegnute. Imovina se, u mjeri u kojoj član to želi, daje Redu kao dar ili na starateljstvo Visokim Časnicima. U zadnjem primjeru njom se upravlja u interesu darovatelja. Pošto vlasništva postaju ujedinjena, uštede se neizmjerno povećavaju. Jedan advokat radi posao pedesetorice; kuće-posrednici uistinu posreduju kuće umjesto da škrabaju po knjigama; O.T.O. kontrolira kompaniju umjesto pola tuceta odvojenih i nemoralnih dioničara. Što god O.T.O. odluči učiniti, to radi sa svom svojom snagom; nitko se ne usuđuje suprotstaviti tako centraliziranoj, tako vođenoj moći. Postati član O.T.O.-a znači ispaliti vaša kola do zvijezda.

No što ako ste siromašni? Ako nemate nikakve imovine? O.T.O. Vam opet pomaže. Uvijek će biti nezauzetih kuća s kojima se možete služiti bez naplate; ako ga želite, osiguran vam je posao kod drugih članova. Ako posjedujete trgovinu, možete biti sigurni da će O.T.O. članovi biti vaši kupci; ako ste liječnik ili advokat oni će biti vaši klijenti. Jeste li bolesni? Drugi članovi će požuriti k vašem krevetu da Vas pitaju što Vam je potrebno. Trebate li društvo? O.T.O. Radionica (Profess-House ) vam je otvorena. Trebate li zajam? Veliki Rizničar O.T.O.-a je ovlašten posuditi Vam, bez kamata, sav iznos vaših izdataka (koje ste imali u vezi Reda) i članarine. Jeste li na putovanju? Vi imate pravo na gostoljubivost kod Majstora Lože O.T.O.-a za tri dana u bilo kom mjestu. Jeste li zabrinuti za obrazovanje Vaše djece? O.T.O. će ih osposobiti za borbu. Jeste li u sukobu sa Bratom? Veliko Sudište O.T.O.-a će bez naplate presuditi između vas. Jeste li na samrti? Vi imate pravo ostaviti kome god želite sav iznos koji ste uplatili u Riznicu O.T.O. Da li će vaša djeca biti siročad? Ne, ako želite ona će biti posvojena od Majstora Lože, ili Velikog Majstora O.T.O. Ukratko, ne postoje životne okolnosti u kojima O.T.O. nije ujedno i mač i štit (zaštita).

Čudite se? Vi odgovarate da tako nešto može postojati jedino darežljivošću, božanskom samilošću višeg prema nižem, bogatog prema siromašnom, velikog prema malom? Vi ste tisuću puta u pravu; vi ste razumjeli tajnu O.T.O.-a.

Da takove odlike mogu cvjetati u jednoj širokoj zajednici može iznenaditi tako istaknutog i tako temeljitog istraživača ljudske prirode kao što ste Vi; ipak postoje brojni primjeri čovječanstvu najneprirodnijih i protuslovnih praksi koje su se održale kroz stoljeća. Ne bih Vas trebao podsjećati na Jaganath(a) i na svećenike Attis(a), kao krajnjih slučajeva.

A fortiori, dakle, mora biti da je moguće vježbati ljude u samostalnosti, toleranciji, plemenitosti u naravi, i dobrom ponašanju; a to O.T.O. i čini izvjesnim vrlo djelotvornim načinima koje (jer ne želim vas dalje zamarati) neću opisivati. Osim toga, oni su tajna. No iznad toga je najviša pobuda; napredak u Redu ovisi gotovo sasvim o posjedovanju gore navedenih kvaliteta, i nemoguć je bez njih. Pošto je moć glavna želja čovjeka, jedini neophodni uvjet je usloviti njeno posjedovanje tako da ne može biti zloupotrebljeno.

Bogatstvo nije važno u O.T.O.-u. Nakon određenih stupnjeva sva ostvarena imovina, sa izvjesnim očitim izuzecima, predmetima za dnevnu upotrebu i tome slično, mora biti dana u posjed O.T.O.-u. Imovina može biti korištena u skladu sa dostojanstvom stupnja adepta, no on ne može ostaviti imovinu neiskorištenom ili smatrati je svojom a protiv općeg dobra. On može putovati (raskošno), na primjer, kao što putuju željeznički magnati; no on ne može smetati zajednici postavljanjem svog osobnog automobila poprijeko preko četiri glavna prometna puta.

Štoviše, čak su i intelektualna superiornost ili radna sposobnost prihvaćene s izvjesnom rezervom u Redu. Rad je osnova za osobe koje posjeduju takove sposobnosti i time oni stiču za uzvrat visoku čast i slavu; ali ne i napredak u Redu, sve dok ne pokažu smisao za upravljanje, a to će biti mnogo bolje iskazano plemenitošću karaktera, nepokolebljivošću i ljubaznošću, taktom i dostojanstvom, visokom čašću i lijepim ponašanjem, ukratko osobinama koje su za bistre umove prirodno predstavljene u riječi džentlmen. Poznavanje te činjenice ne samo da nadahnjuje povjerenje kod mlađih članova, već ih potiče da se takmiče u tim osobinama sa njihovim starijima.

U namjeri ocjene stvarnog djelovanja tog sistema neophodno je posjetiti naše Radionice. (Postoji nada da će ih se nekoliko ubrzo otvoriti u Sjedinjenim Američkim Državama.) Neke su poput dvoraca srednjevjekovnih velikaša, a neke poput jednostavnih koliba; no jednak duh vlada u svima: savršena gostoljubivost. Svaki čovjek je slobodan činiti po svojoj volji; a raskoš tog užitka je takva da svatko postaje pozoran kako bi izbjegao ometanje istog prava drugih. Još k tome, pošto je autoritet Nadstojnika (Abbot) Radionice odlučujući, svaki propust u pridržavanju u tom pravilu presretnut je s odgovarajućom energičnošću. No tako nešto se ustvari ne može dogoditi, osim ako su okolnosti sasvim neuobičajene; jer vrijeme gostoljublja je strogo ograničeno, a produženje ovisi o dobroj volji Nadstojnika. Prirodno, pošto u svijetu postoji svašta, - a mi se radujemo razlikama koje čine naše jedinstvo tako posebnim čudom, neke Radionice će odgovarati jednoj osobi, a neke druge će pristajati drugima. Ptice jednakog perja naučit će zajedno letjeti. Međutim, pošto su dobrobit Reda i proučavanje njegovih misterija najdraži (u srcu) svakom članu Reda, neminovno postoji zajednička osnova na kojoj se svi mogu susresti.

Bojim se da ovim pismom ne iscrpim Vaše strpljenje i molim Vas da mi oprostite. No kao što znate, iz bogatstva srca usta govore... Vi ste savršeno u pravu kada kažete da nema potrebe tako mnogo govoriti!

Neću dodavati ništa više, osim našeg dragog pozdrava svim ljudima:

Dragi gospodine,