Što je Thelema?

"U pravoj religiji nema sekti, zato nemaš potrebu bogohuliti ime pod kojim neko drugi poznaje svog Boga..." - Liber Librae

O, Bože! Je li to Hagios Xao konačno poludio? Da li on to zaista misli dati definitivan odgovor na ovo često zbunjujuće i prije svega osobno pitanje? Pa, zaista ne. Jednostavno sam mislio da bih mogao navesti nekoliko skorih zapažanja o bliskoj nam temi i pretpostavio sam da će jedan ovakav naslov privući svačiju pažnju (i uspelo je, zar ne?!?)

Postoji jedna stara izreka iz jednog drugog Reda kojem sam nekada pripadao, a koja glasi otprilike ovako: "Kada uvedete red u neku oblast, gužva bude pa prođe." Drugim riječima, kada otvorite konzervu sa crvima, svi se okupljaju da zaviruju i bulje, neki kritiziraju crve ili možda čak i konzervu, ali na kraju krajeva crvi gmižu za svojim poslom bez mnogo buke i sve se uskoro vraća na normalu. Ovo je vjerojatno urođeno čovjekovoj prirodi.

Prošlog ljeta sam napisao jedan uvodnik pod naslovom "Mir, Tolerancija, Istina". Fokus tog članka bio je na toleranciji i njenoj primjeni u svakodnevnom životu. Pa, ako niste znali, članak nije ni izašao u javnost dok se ja nisam suočio sa priličnim brojem malih "lekcija" koje kao da su stavljale moju osobnu toleranciju na probu ili su naglašavale jedan drugačiji način u kojem tolerancija igra središnju ulogu u našim međusobnim odnosima. Ne znam da li sam prošao sve te "testove", ali sam bar uspio sakupiti dovoljno ideja da popunim ovaj urednički stupac.

Pitanje tolerancije se, u vezi sa Zakonom Theleme, često postavlja na najsuptilnije načine. Na primjer, nedavno mi je jedan od naših članova rekao: "Čuj, Baphomet Loža baš nema orgija, članovi "HHH" Lože su mnogo slobodniji kada je seks u pitanju." Kao da je ovo značilo da nešto nije u redu sa lokalnom O.T.O. populacijom - da je namjerna monogamija (koja je izgleda u večini u Baphomet Loži) nekako inferiorna "slobodnoj ljubavi" - kao da je taj izbor nekako "manje Thelemitski". Cjela stvar, sasvim čudno, bila mi je još svježa u sjećanju nakon jedne slične diskusije samo par nedjelja prije toga sa jednim od naše Braće iz jedne obližnje Lože.

Moj odgovor na gornji komentar (koji je nakon toga doveo do žučne filozofske rasprave) bio je da je najmanje Thelemitski definirati Thelemu u izrazima svog vlastitog vjerovanja, politike ili morala. Naravno, trebalo bi biti jasno čak i najpovršnijem promatraču da je čak i sama ova tvrdnja sama po sebi proturječna. Jedan pogled na rečenicu pokazati će očigledno nethelemitsku prirodu prosuđivanja o bilo čemu da je nethelemitski, uključujući i sam proces prosuđivanja! Stvarno, izgleda kao da smo se uhvatili u jedan meta-filozofski vrtlog!

Meni se čini da je O.T.O. izgrađen na jednom suštinskom obrascu - onom koji mi često zovemo "sloboda", kao da mi stvarno znamo što sve sloboda označava. Ovdje ne ciljam toliko na "slobodu od" koliko na "slobodu za". Naša svrha, kao Lože i kao Reda, jeste da omogući svakom pojedincu da pronađe svoj vlastiti poloľaj u rađajućem Thelemitskom društvu. Mnogi (ako ne svi) Thelemiti imaju svoja vlastita ustaljena mišljenja o tome za što oni vjeruju što Thelema jeste a što ona nije. Što je još gore, oni obično imaju mišljenja o tome što bi Thelema trebala biti a što ne bi trebala biti - a također i što bi O.T.O. i Baphomet Loža trebali odnosno ne bi trebali biti. Ovo je u redu samo dok se radi o čovjekovom vlastitom putovanju unutrašnjeg otkrića (i mi se svi moramo uhvatiti u koštac sa pitanjem što je Thelema na osobnom nivou i kako se mi uklapamo u O.T.O.), međutim, to postaje štetno kada pokušavamo definirati Thelemu za nekog drugog pojedinca.

Zatim ima i onih koji govore o ovoj ili onoj grupi kao "više magičkoj" ili koji napuštaju neku grupu zato što ona "nije dovoljno magička". Svakako, nijedna grupa niti religija ne može odgovarati svakome. I svaki pojedinac ne samo da ima pravo, već i obavezu da potraži grupu ili grupe koje će mu najviše pomoći da otkrije svoju unutraąnju svrhu. Ali, zadatak zadubljivanja u sebe, učenja o sebi, stavljanja sebe u službu Univerzumu i razotkrivanje obrazaca na kojima je Svemir izgrađen, nije ni blizu tako kitnjast kao što je to prizivanje bezbrojnih demona i đavola - u pokušaju da se vidi kakve efekte čovjek može imati suprotstavljanjem ili mijenjanjem toka Svemira. Kad god čujete da neko kaže: "Pa, ova grupa je više magička nego ona" ili "Vi momci ovdje ne prakticirate pravu magiku", možete to prevesti na sljedeći način: "Učenje koje vi izgleda prakticirate na vašem putu nije dovoljno privlačno za mene", ili, "Ja sam sam sebi nevjerojatno dosadan" i "Život uopće mi je takav pa mi zato treba neka vrsta grubljeg vanjskog nadražaja da bi me zainteresirala za napredovanje."

Jedan veliki Adept i moj bliski prijatelj sa "desne obale" naglasio mi je da, uglavnom, ljudi žive glupe, jednolične živote u usporedbi sa bajkama i pričama koje su im pričali u djetinjstvu. Kao rezultat toga, ljudi teže učiniti spektakularnim ono što bi obično prosto trebao biti drugačiji aspekt života neke druge osobe i gdje bismo mi najbolje postupili kada ne bismo zabadali nos u to. Čitava "Hollywoodska trač" scena, isto kao i pojave "Javnog Mnjenja", izgrađene su na činjenici da ljudi svoje živote smatraju manje zabavnim nego što je to potrebno i osjećaju potrebu da zabadaju svoj nos u živote drugih ljudi.

Budući da je čovjekova priroda takva kakva je, jedino je prirodno da bismo mi trebali uzeti ona pravila i običaje koje smatramo najdražim i projicirati ih na druge. Mi težimo procjenjivati postupke onih oko nas u izrazima naših vlastitih pravila i običaja. To je zaista kontra-produktivno zato što nas spriječava da upoznajemo stanovišta druge osobe, njene običaje i vjerovanja. To nam onemogućava da na njih gledamo objektivno i da otkrivamo kako se te radnje uklapaju u njihov i naą vlastiti položaj u Univerzumu. Naravno, nitko nije savršen. Mi svi uviđamo potrebu i imamo želju da se usavršavamo. Da to nije tako mi najvjerojatnije ne bismo ni tražžli da se učlanimo u O.T.O. niti bismo se bavili ritualnom magikom ili okultizmom. Mi svi traľimo nešto, i ja vjerujem da to nešto smo, na kraju krajeva, mi sami.

Po mom mišljenju (a ja o tome mogu govoriti samo u osobno ime), Thelema označava, prvo i najvažnije, proces otkrivanja svoje vlastite uloge u Svemiru i, nakon toga, gledanje svog posla i ostavljanja svih drugih da i oni otkriju njihove uloge. Svako od nas ponekad voli suditi. Mi kažemo: "Pa, ovo ili ono ne bi trebalo raditi tako i tako", ili "To nije Thelemitski", ili "Vi niste pravi Thelemit sve dok ne..." (da, vjerujte mi, čuo sam takve stvari, pa i gore). U stvarnosti (osim u slučaju dok ne vidite da se neka druga osoba upleće u vaš posao ili vas spriječava da vršite ono što vi smatrate svojom Voljom), ne postoji zaista ništa što bi čovjek mogao uraditi a što je samo po sebi nethelemitski. Thelema se odnosi na pronalaženje Unutrašnje Volje i njeno izvršavanje. Baphomet Loža i O.T.O., poput svih pravih magijskih Redova, postoje da bi uspostavili okvire unutar kojih se to može ostvariti. Mi smo tu da privlačimo one pojedince koji će omogućavati jedan drugom da čine sve ono za što misle da ih pokreće njihova Unutrašnja Volja bez potrebe za pribjegavanjem donošenju sudova ili ogovaranju drugih. Stoga, u najširem smislu, O.T.O. i koncepcija Bratstva se zaista odnose na ostavljanje drugih na miru i puštanja da oni čine ono što zaista misle da trebaju.

Postoji mnogo različitih vrsta magijskih grupa - čak i unutar samog O.T.O.-a. Svaka lokalna oblast i svaka nezavisna grupa, bez obzira na svoju veličinu, ima jednu jedinstvenu interpretaciju Velikog Rada. Svaka od njih je jedan nužan dio sveukupne jednadžbe koju mi zovemo Univerzum. Mi smo pioniri Novog Eona. Mi dugujemo sebi stvaranje jednog Svijeta u kojem će razlike u mišljenju i vjerovanju biti ne samo tolerirane, već dobrodošle.

Hagios Xao
Majstor Baphomet Lože O.T.O. iz Los Angelosa
"Baphomet Breeze", Volume VI, Number 3.
Copyright ©: Baphomet Breeze